Crljivica

Kako se Valentin (s)našao u Pokladnom utorku

2012-02-21T15:41:00.000+01:00

Škola u Cisti Provo na Pokladni utorak. Baš nekako u daneoko Valentinovog na ovim prostorima je vladala nezapamćena mećava. Put do školeje bija neprohodan i svi smo ostali u kući. Da ne bi propa sav dičji truduložen u proslavu Dana zaljubljenih, danas je prikazana kompilacija Valentinovai Pokladnog utorka, tj. priredbazamišljena za Valentinovo odigrana je pod kostimima. Bilo je tu korteđavanja,ljubavnih stihova i uzdaha, suđenih i nesuđenih sastanaka, ljubavnih jada i serenada,papirnatog cvića i propitivanja sudbine tipa voli – ne voli... Na kraju predstavebirali su se i najbolji kostimi. Knjigu za nagradu dobili su jedna bebica,jedan dida, jedna crna maca, jedan Indijanac i Steve Urkel. Čestitke svima naduhovitosti i zalaganju.

Dodjela nagrada za originalne kostime.

Smetovi, sante, glečeri... Kratka šetnja po Krajini

2012-02-16T00:17:00.000+01:00

Još malo polarnog ugođaja prije nego što sloj zemlje iprašine prekrije bjelinu i krajolik pomalo postane fujkast, i nestanu glatke ireflektirajuće površine. Upravo sipi novi snig, gusto i jednolično i u tišini.Nema ni daška vitra. A mene vuće neko drugo misto dalje od kompjutera. Mogla bii ja sutra napunit vriču.

Dođoh, odgrnuh, kidnuh

2012-02-10T20:19:00.000+01:00

Izlaz Čelanove ulice na glavnu cestu. Hvala cestarima.

Nakon gotovo svakodnevnih snježnih postova ispada da sancilo vrime trčkarala s aparatom uokolo, izlagala se maltretiranju bure i snigai borila se za tlo pod nogama. E nije baš tako. I nešto drugo san radila,stvarala, petljala, dotjerivala, ižinjavala... Bit će u jednom postu. A nakontajmauta vanka opet huči, dere, nosi, zasipa... To be continued.

Sniga do vrata

2012-02-09T00:17:00.000+01:00

Puno identičnih, a opet toliko različitih situacija bilo je ovihdana u Imotskoj krajini. Od svakog slučaja bi se mogla ispričati jedna priča.Neka su se rasplele prije, neke kasnije. Ovisilo je o tehnici, ljudima, i oakciji i reakciji same prirode. Na primjer, cesta za Aržano je povremeno bilaotvorena i to kad bi ralica išla uzbrdo. Kad se ralica vraćala u Cistu Provo,cesta bi se opet zatvarala jer su snažni zapusi snijegom začas opet zatrpalikolnik. Cesta prema Imotskom je prohodna i sretno će stići onaj ko baš moraići. Međutim, u Imotskom se u sveopćem prometnom metežu nema gdje parkirati. Nestalo brašna, nestalo germe, soli... UDomu zdravlja na Lovreću doktor Peran je radio usvojoj smjeni, kao i sestre. Apoteka na Lovreću je radila u uobičajeno radnovrijeme do dvi ure. Postoje i pojedinačne priče trpkog okusa koje još tražerješenje. Mladenu Buloviću u Cisti Provo snijega je bilo doslovno priko glave. Škole nema do ponediljkapa sam pojačala aktivnosti na nekim drugim poslovima u kući. Nakon snježnih radostiproteklih dana i najave novih baš me zanima ko će se usudit zapivat: kad će tajpeeeeetaaaaaaakkk...!!!

Aron u elementu kao svom

2012-02-06T13:42:00.000+01:00

Jedan post koji će se svidjeti Lei.

Ledeno doba 2012.

2012-02-06T01:08:00.000+01:00

E a danas je bilo šteta ne iskoristiti sunčan dan. Naravno,nakon šta smo otkopali auto. Neke fotografije nisam ja napravila, ali sve su za obiteljski album. Nafotografijama su neka mjesta koja su se često spominjala u vijestima ovih danai tako postala poznata i slavna. Na ovom području imali smo sriću šta nismoostali bez struje. Dućani su se otvarali kako je ko stiga na posal i kako semoglo probit do ulaza. Sa cestovnom komunikacijom smo imali problema koliko i drugi. Dobro je to što selo nije daleko od glavne ceste. Ralice su radile non stop i za to imsvaka čast. Tamo di nisu stigle ralice radile su ruke i lopate. Starijistanovnici Imotske krajine pamte da su ovako niske temperature i ovolikakoličina snijega bili davne pedesetišeste. Za mlađe su ovi smetovi bili jošneviđena atrakcija, ali ih je i iznenadila ovakva silovitost prirode.

Cista Velika

Čelani

Cista Provo

Aaaa... nu!!!

2012-02-03T20:49:00.000+01:00

Sutra ugurat slamu u plastičnu vriču, sist na vriču i nizbrdo. Bit će lakše tako nego na sva četiri.

Kažu bit će ga još

2012-02-03T13:48:00.000+01:00

Evo još slija ali snimljenih iz busije jer je nemogućenapraviti to vani. Ode je prava mećava i snigon trpa objektiv ma di god bija tako da san slikavala usidrena izaponistre ili šoferšajbe. Zato ni neman neki izbor pogleda. Unatoč gustom snigu, na stablima i grmovimanema ni jedne pahulje. Vitar sve odpuva. Meni ova pušanija ide na živce, ali jedobra za masline jer grane neće pucat zbog težine sniga.

Pozdrav iz bilih Čelana

2012-02-01T16:17:00.000+01:00

Već neko vrime zvone telefoni i zuje mobiteli, a iz njihprvo izlazi pitanje: pada li snig. Pa evo, pada. I puše. Nije baš ugodno statna vjetrometini i lovit najbolji prizor. Hapejac valjda ne upija dovoljnu količinu svitla pod ovim uvjetima pa je dilema bila autocorrect or not. Pokušala san napisati “POZDRAV”, alido zadnjih slova nije više bilo kapi krvi u prstima. Možda ćemo ovi put imatviše sriće i duže guštat u sniježnim radostima. Doduše, kako’ko! To znaju onikoji se moraju autom popet uzbrdo!

Koji spektaklook!

2012-01-28T01:07:00.000+01:00

Vrime ručka je davno prošlo, a večera samo šta nije... Bura nosi žestinu s Bijakove suncu u lice. Intenzitet dnevne aktivnosti se miri stupnjevima u termometru. Svatko se uvlači u neki svoj topli kutak Ali teško je stat na jednom mistu i jedva dočeka priliku da iskoči iz njega i popravi doživljaj. Ima nešto napeto i uzbudljivo u srazu sile bagera i snage divlje smokve. Evo i ja trčen i ne marin šta mi nos i prsti zebu.

No business like croatian business

2012-01-22T01:25:00.003+01:00

Evo slike tek da dokumentiram snig koji je zabilija Čelane i Cistu u petak navečer u kasnim urama. Ako ovo ne bude i zadnji, moglo bi još biti nade za koju kapu i šal. U Splitu san uspila naći nekakvu jeftinu, a po etiketi bi se reklo i kvalitetnu vunu, i ne pretjerano debelu. Opcija je bila nabavka preko interneta uz informacije o duljini, cijeni, sastavu, vidljivom izboru boja. Ma sve pet. Malo sam začeprkala po forumima koji se bave tom temom da vidim kakva su tuđa iskustva. Tu san saznala da me carina može okrpit, a ni ne mora, da se carini količina, težina, vrijednost pošiljke, a ne mora nužno tim redom, da je samim tim ograničena količina narudžbe i da bi morala vjerovatno naručiti dva puta za neki veći rad. Pa onda opet stravižat kako će to proći priko carine i hoće li me carina koštati više nego sama vuna. A ni pošiljatelji nisu uvik žvelti niti se drže narudžbe. Na internetu nađem stranicu Unitasa, domaćeg proizvođača konca i vune. Vidim po sadržaju da kao misle ozbiljno. Na stranici postoji sandučić za slanje upita. Upišem svoj mail, potpišem se, napišem pitanje i pošaljem. Već cijelu sedmicu čekan odgovor. Poslovnost: nula bodova!

Nije... nego

2012-01-09T21:11:00.000+01:00

Nije istok nego zapad. Nije sunce nego misec. Nije sumrak nego jutro. Nisu se svjetla tek upalila nego su pred gašenjem. Cista se ne sprema na poćinak nego se upravo budi. U daljini svitle Keglji, Klarići-Abelovići, Šonjići, Vučki, Vuice i Kapulice. Pitajboga zašto san jutros povirila sa terace i ovaj prizor mi se učinija vrlo neobičan. Nisan imala puno vrimena za uživanciju u pogledu nego trk po aparat. Ovo je moj prvi radni dan nakon praznika.

Burrraaa.... frrrrrrrrrrr

2012-01-07T23:49:00.002+01:00

Bura je noćas progalopirala kroz Cistu razbacujuči livo i desno sve što joj se našlo na pravcu. Lako se može trasirati put kojim je prošla. Zrakon je letilo suvo lišće, zemlja, daske, kante, granje i cipanice... Nečija maslina se zakačila na plug. Neki kontejneri su prominili adresu i kućni broj i po njih je tribalo potegnit i do susidnih komšiluka. Naš je dobija samo udarac u bok. Sutra ćemo ga zakačit na frezu i vratiti na početni položaj. U Kegljima je izrešetala krovove i kupe. A ovoj mački se živo frkče za sve to. Bura je još ljuljala dok san je slikala pa joj je dio osta u drugom kadru.

Ovako ili onako, idemo dalje!

2012-01-05T23:47:00.001+01:00

2012. polako stari, a s vrimenom će i sve brže. Pridružujem se globalnom stavu da ćemo u ovoj godini biti bolji prema sebi, obitelji, susidima, prijateljima i poznanicima, dici i kolegama na poslu, poštaru, kruvaru i ostalim uslužnim radnicima, znanima i neznanima... Popis je prilično dug pa su i veće šanse da se što više toga ispuni. Negdje na sredini popisa su poslovi koje triba završiti, kao i oni koje planiram započeti. Kako oni koji se moraju, tako i oni kreativni. I svi su mi jednako važni. Dok se sve to ne počne ostvarivati, poslužit će i stari popis. S početkom nove godine i nakon neodoljivih kolača, saznala san i nešto novo o hrani. Već san otprije znala da nan smeđin cukrom mažu oči, ali ne i to da cukar uzima ogromne količine vitamina i minerala iz organizma da bi se razgradija. Znači li to da ono što izađe nekad ima veću nutricionstičku vrijednost od onoga što uđe u usta? Falabogu da postoji alternativa!

Christmas Eve 2011. in Cista Velika (Čelani)

2011-12-25T18:29:00.016+01:00

I ove godine je Cista proslavila Badnjak po običaju koji je sada već postao tradicionalan: paljenjem kugli i bakljadom u svim komšilucima. Što usmenom predajom, a što zahvaljujući medijima, događaj je već postao atrakcija. Da bi sve ispalo kako treba, potrebna je dobra organizacija u udruženi rad. S planovima se počinje već početkom prosinca prikupljanjem novaca i procjenom količine potrebnog goriva. Potrebno nešto spretnosti i smjelosti jer treba se uzverati, očistiti teren i prilagoditi ga zamišljenoj figuri. U samom finišu u selu se formira povorka i prati one koji putem pale kugle. Svi su veseli, ali i disciplinirani zbog mogućeg požara. Jedina kolateralna žrtva je ćuko koji je ranije doživio traume od petardi pa je privremeno premješten a drugu lokaciju. Ne zaboravimo da, osim što je atraktivno za vidit, svjetlo ima snagu da stvara ugodu i donosi toplinu, oplemenjuje duh i stvarnosti daje neku novu dimenziju.
Da se ja ne bi ponavljala, evo linka proslave Badnjice 2010. i 2009. u Cisti Velikoj. Neki sa tih fotografija su tada mogli samo puzati, a u brdo su išli ako ih je ima ko povest za ruku. Danas imaju sami svoju karijolu, baklju i žep pun petardi, onih dozvoljenih, naravno.

Spontanosti, ime ti je dijete

2011-12-23T17:38:00.003+01:00

Naizgled ovaj naslov nema puno veze sa sadržajem. Kako mi u opisu posla stoji da moram voditi evidenciju o svakom momentu na radnom mistu i pri tome u što manje mista napisati što detaljniju strategiju podučavanja, tako se ponekad potrefi da je u naslovu pola posta. Ili konačni odgovor na vječno pitanje što je pisac htio reći.

Kazaljke vrte posljednje krugove u ovoj godini. Bilo bi dobro da ima više onoga čime se ponosimo, a manje onoga šta bi tribalo bržebolje zaboraviti. Ovo je naše zadnje druženje pred rastanak s dviiljadejedanaestom. Obilježili smo ga priredbicom. Za mališe je to bio jedan ozbiljan nastup i svatko se koncentrira na svoj način. Sljedeći put ćemo se susresti dogodine. Želim im da i dalje budu zdravi, srtni, vridni i oštrumni.

Kažu zima će

2011-12-18T12:57:00.001+01:00

Zbog mlake jeseni ove godine litnje cviće je iznimno dugo ostalo u vrtu i na teraci. Zadnje prognoze su zvale kišu, snig i buru i krajnje je vrime da se biljke unesu u podrum. Ova agava traži posebnu pažnju jer je zbog težine nezgodna za nosit. Još će dobit i kaputić od debele jutene vriće. Kažu da i biljke imaju bogat spektar osjećaja i ovoj se ne bi volila zamirit. Jer onda, zna se: boc... boc...

Vezani post.

Prilog proslavi stogodišnjice škole

2011-12-13T21:58:00.008+01:00

Ovu fotografiju sam dobila od moje suside Damire. Kako je lice slike mjestimično izgrebano i ispucano, odlučila san prvi put probati fotošop i izglancati površinu. Tijekom svladavanja svake vještine pokažu se neke finte koje olakšavaju posal i daju bolji rezultat. A ova prva mi sigurno neće biti i zadnja. Pored svih greškica koje će iskusno oko primjetiti, postoje dva kritična momenta: na jednom mjestu sam obrisala sjenu, a na drugom dodala jednu cipelu. Sjeća li se još neko onog crtića Gdje je Jura?

Na fotografiji su osmaši iz generacije rođenih 1960. i 1961.

Tko se prepozna neka se slobodno javi.

Zraka sunca, kap kiše

2011-12-03T23:34:00.003+01:00

Početak je prosinca. Prognoze su u stilu kiše će biti,a možda i neće. Kasna jesen. Zima je na pragu, ali kao da nije. Sunce grije kao u proliće iako je na zimskoj poziciji. Mali Vakula se dugo nije oglasija, a ja njemu virujen najviše. Protiv opake južine najbolje se borit tako da se zaposle ruke. Jer glava je u balunu.

Pozitivna energija

2011-12-03T11:18:00.002+01:00

Cure su već apsolvirale prvu petlju i lančiće i došlo je vrijeme da ostvaruju neke svoje konkretne ideje. Jedna torbica je gotova. Druga još nastaje. Prsti su već pokorili vunu i kukicu. Otvara se manevarski prostor za samostalno maštovito slaganje boja. Nadam se da će cure jednog dana saznati koliko je čovjek ispunjen kad korisno iskoristi slobodno vrijeme, da će biti nadahnute kad vide ljepotu koju su same kreirale, i osjetiti toplinu kada svojim poklonom obraduju blisku osobu. Jer rukotvrine imaju posebnu vrijednost i baš zato lako nađu put do srca onoga kome su namijenjene. Nakon toga će doći nove ideje i novi izazovi...

100 godina pučke škole u Cisti Velikoj

2011-11-26T02:20:00.002+01:00

Jučer, 25. studenog, u školi smo proslavili stogodišnjicu pučke škole u Cisti Velikoj. Nakon mise, u školskom holu se nastavio program proslave uz prisustvo prosvjetara koji su nekad radili u ovoj školi, bivših učenike i roditelja. Djeca su vrlo emotivno izvela nekoliko recitala s temom ljubavi prema domovini i komične igrokaze na domaćem govoru koji se nažalost gubi. Nastupili su i domaći gangaši i zaradili komentar da šta će im uopće mikrofon! Dirljiva i duhovita je bila i poruka najstarije nastavnice Lucije Borović, puna pozitivne energije i ljubavi prema pozivu učiteljice. Vrhunac je bio na kraju kad je zbor vrlo lijepo otpjevao himnu škole na tekst mještanina Vlade Keglja. Dakle, školska zgrada u Cisti Velikoj se počela graditi 17. ožujka 1909. godine na intervenciju tadašnjeg župnika don Lovre Banovića koji je u Cisti službovao od 1868. do 1912. godine... (iz prigodno izdane brošure “100 godina pučke škole u Cisti Velikoj 1911.-2011.”). Još podataka i novinsko izvješće o ovom jubileju možete pročitati na ovom linku.

Vukovar ili Hrabri Ljudi

2011-11-18T20:13:00.000+01:00

Ove godine se i u Cisti Velikoj obilježava dan pada grada Vukovara paljenjem lampiona na dijelu ceste od škole do crkve, i sjećanje na nezamislive patnje i žrtve njegovih stanovnika i branitelja. Dobar broj branitelja bio je i imotskih korijena. U mislima i u molitvi bili smo i sa Škabrnjom. Počeli smo s organiziranjem školske djece kojima su se pridružili i roditelji. Nadam se da će od ove godine ovakvo obilježavanje prijeći u tradiciju i da će se angažirati svi komšiluci Ciste Velike.

Posvuduša

2011-11-05T17:19:00.001+01:00

Ona stiže uvik u isto vrime. Nekima donosi pregršt novitadi. Neki joj se raduju jer znači povratak u životnu rutinu i sigurnost u trajanju. Neki joj se mršte upravo iz istog razloga. Ona ne klapa takima i ne vuče za sobon povorku bučnih šupjača i jebivjetara. Ona obuče zeleno i naranđasto, ljubičasto i smeđe, žuto i sivo, i niko joj ne kaže da joj je stil kričav. Dapače, još joj i laskaju kako je šarena a skladna. Ona se neće umislit zbog toga. Enivej, obučena ili gola, uvik je otmjena. Očerupana ili zalizana, njoj svaka frizura pristaje. Ona donosi darove zbog kojih je svi rado iščekuju i dugo pamte. Nekad je tmurna, nekad romantična, a rijetko kad histerična. U ljubavnom trokutu stvara poseban štimung. Ona sama nema partnera, ali ja joj iz rešpekta govorin Gospođa. Gospođa Jesen.

Imala san čut da se na ovon mistu uvik pojavi posebno raskošna.

Perića dolac na Svibu

100 godina i još štošta

2011-11-03T00:28:00.001+01:00

25. studenog ove godine naša Osnovna škola slavi stogodišnjicu postojanja i rada. Za taj dan predviđen je svečani kulturno umjetnički program. U 9 sati bit će misa. Program proslave počinje u 10.30 sati otvorenjem novog dijela školske zgrade. Slijedi domjenak i druženje s bivšim učiteljima i učiteljicama, predstavnicima općine i županije, ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje. Stoti rođendan škola će dočekati s još ljepše uređenim školskim vrtom i asfaltiranim prilazom zgradi matične škole.

Blagdan Svih svetih i Dušni dan

2011-11-02T00:04:00.001+01:00

Ivan 8, 12: Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.” Sjećamo se svih pokojnih koji su na neki način obilježili naš život. Palimo lumine i sviće i grijemo nadu da će nas ta svjetlost dovesti do njih.

Kuvari od formata

2011-10-30T00:36:00.001+02:00

Prije neku sekundu u cidaljkama su misili žuto lišće lipe i pravile su se privrte. Kad je ponestalo „masti“ i „brašna“, privrte su zalepršale po teraci, a dičja mašta je stvorila nove rekvizite.

A privrte su ...

Slike s izložbe Crkvine - Cista Velika

2011-10-26T08:46:00.008+02:00

Izložba je otvorena 18. listopada 2011. u Muzeju hrvatskih arheloških spomenika u Splitu i jedan je od značajnijih kulturnih događaja u županiji, a i šire. Nakon Splita Izložba se seli u Zagreb.

"Škver" u Cisti Velikoj

2011-10-24T23:55:00.006+02:00

Došlo je vrime da se ovom lipotanu vrti nekadašnji sjaj. Ma šta nekadašnji!!! Izgledat će još lipše i privlačnije nego prije. A slava ga ionako prati u sve dane postojanja bez obzira na rane koje su otvorile oluje, bure i slane. Često se događalo da me neko upita za brod čim čuje da dolazin iz Ciste. Ne kaže se uzalud da brodovi imaju dušu. Svatko tko je bar jednom ušao u ovaj brod, nosi jake dojmove. U ovom slučaju nije ni bitno je li brod u luci, u boci, ili na njivi.

O vom brodu pisala sam i prije. Tu kliknite.

Arheolozi na Crljivici

2011-10-20T23:33:00.001+02:00

Od 11. do 13. listopada u Imotskom se održao znanstveni skup „Arheološka istraživanja u Imotskoj krajini“. Organizatori su bili Hrvatsko arheološko društvo i Konzervatorski odjel Imotski. Na prebogatom programu bio je i izlet na Crljivicu i Crkvine. Prezentaciju na terenu su napravili Ivan Alduk na Crljivici, i Ljubo Gudelj na Crkvinama. Svi su posjetitelji bili iznenađeni i oduševljeni viđenim, a neki su obećali da će svoje dojmove iznijeti u tisku.

Treba imati petlju...

2011-10-16T20:19:00.003+02:00

Ove godine u matičnoj školi u Cisti Velikoj upisano je 75, a u područnoj školi u Cisti Provo 34 učenika. Ukupno 109 učenika u devet odjeljenja, što je za 8 đaka manje nego lani. Ja sam među onima koji su silom brojeva dobili manju satnicu. Zato sam, s druge strane, iskoristila priliku i pokrenula jednu grupicu za kukičanje i pletenje. Nažalost ove kreativne i korisne vještine kod nas pomalo padaju u zaborav, ali to je već tema za neki sljedeći post. Prvo su se uključile dvije spretne petašice, a sad se već broj poduplao. Počele su sa pravljenjem prve petlje, nizanjem lančića i štapića. Sve cure su pokazale da imaju mota i, što'nosekaže potencijala, da bi mogle razviti vještinu. Samo, pitanje je hoće li imati i strpljenja jer ne ide uvijek sve k'o po špagu. I hoće li njihov kreativni duh prepoznati poticaj i imati samopuzdanja da iskoči iz svjetiljke?! Žao mi je da nisam zabilježila njihove početke, ali napredak je prilično vidjiv.

O povijesti kukičanja možete pročitati ovdje.

Udarnička subota

2011-09-19T23:46:00.001+02:00

Mislin da je u ciloj Imotskoj krajini ova subota bila dead line za berbu grožđa. Svak se više-manje vodija vlastitom procjenom, a u konačnici je na odluku utjecala i najava kiše. Neki su počeli s berbom još prošli vikend. Neki su odgodili berbu upravo zato da kiša opere prašinu s boba, ili jer karenca još nije istekla, a i s nadom da će za koji dan slador skočit za koji grad. Ovako smo mi počeli. Po zvizdanu i na plus priko trideset, uz radnu snagu iz susidstva. Nešto je slabiji urod nego lani. Neke loze uopće nisu ni ponile, ali, falabogu slador veći nego lani. Zrno je bilo zdravo i ništa se nije tribalo tribit. U susudstvu slična priča. Berba je definitivno uranila ove godine. Za usporedbu evo iz arhive posta o lanjskoj berbi. Eeeee... sad ide čiribu-čiriba uz dodatak čarobnih bijelih zrnaca. Postupci vezani uz to su kategorija strogo clasified.

Ovako smo završili, dočepali se lada, sritni i zadovoljni da smo skinili jednu brigu s glave. Na slici je dio berača. Ostali su se već bili uputili kućama.

Nazad u sedlo!

2011-09-06T00:34:00.002+02:00

Lito se bliži kraju. Ko se okupa dva ili tri puta, činija je to češće od mene. Kotrljajući kamnečići, vrućina i žubor vode u mom slučaju su bili daleko od vizure bilog žala, skrivene uvale i tirkiznog mora. Ipak san uvatila zadnju šansu. I zadnji snimak za uspomenu. Na slici sve šta je potrebno za recikliranje uspomena: opuncija, tamarisi, more i barke. Livo je žuti autobus s kojin je na Brodaricu slikar i pjesnik bloger Dinko doveja svoje penzionerke na izlet. Svit je mali, a ovaj blogerski je, izgleda, tek nešto širi sokak.

Steinstrasse. (Ne baš kratka priča.)

2011-08-11T20:35:00.004+02:00

Recimo da je za ovu pričicu priliči da se glavni junak zove Petar. Divio se Petar činjenici da je prirodi potrebno i stotinjak godina kapanja i taloženja, kapanja, i taloženja da napravi milimetar naslage na prekrasnim stalagmitima špilje Vranjače. A njegovo tijelo je za nekih pet, šest godina proizvelo postojanu kamenu formaciju, fortifikaciju od sitnih sivih kamenčića kroz koju se nije mogla provući ni kap tekućine. Tako da njegov bubreg nije plivao u loju nego se gušio u otpadnim vodama. Nakon buđenja, prvim pogledom uhvati na kantunalu malu ovalnu plastičnu kutiju nalik na one u kojima se nekad prodavao senf. Puka radoznalost je malo razbistrila postoperativni mamurluk. Petar se uspravi na krevetu i istrese sadržaj kutijice na dlan. Dok je prstom valjao kamenčiće, jedan se sakrio u naboru dlana. Neka sičušna tetiva na naizgled mekom dlanu iznenada se zategne i odapne jedan od kamenčića daleko preko dlana. Kamenčić dobije neviđenu akceleraciju i upadne negdje u međuprostor ispod dva ležaja u sobi za intenzivnu njegu. Petar ga je jedva slijedio pogledom. Odloži ona dva preostala pjeskutava mrvička, dlanovima se osloni na strane kreveta i pokuša čučnuti ne bi li se tako približio modrom podu i pogledm ušao u trag nestašnom kamenčiću. Gospođa sa susjednog kreveta primjeti da je Petar zatalasao mirnoću i mirise prostorije, a i svanuće se naziralo i bacalo dodatno svjetlo na prizorište u kojem se nešto događa. Zabrinuta i dobronamjerna, gospođa se lagano nadvije nad Petrom osjećajući vibru Petrovog nemira. Predloži mu da otvorenim dlanom prijeđe preko površine poda, i, bude li sreće, napipat će kamenčić. Petar je još koju minutu buljio u modri pod u radijusu od dvadesetak centimetara oko svojih koljena. Onda se polako počne uspravljati vješto manevrirajući i izbjegavajući bliski susret s glavom gospođe Dobronamjerne. Ona ga upita je li našao kamenčić. A Petar odgovori: Ma nema veze, gospođo draga. Ima toga kod mene još!!!

Joj što volim miris pomfrita (End ekšn!!!)

2011-08-05T12:37:00.005+02:00

Kad se mušice omamljene znojem počnu lipit za čelo i zaličat u oči, možeš samo mahat rukama, odmahivat glavon jer su prsti ili rukavice puni zemlje, možeš vikat, režat ili beštimat, naglas ili u bradu, izmrčenog nosa, a zemlja sipi čak i iz uški, eeeee.... onda se može reć da smo uvatili pravi ritam. Ko to nije prova, taj nikad neće spoznat pravu slast domaćeg kumpira.

Uz to ide još nekoliko slija. Mogući naslovi slika: Barbi i Ken i Domaći ljubimci.

Pa onda još link na jedan stari post. (Živila arhiva!)

Cista Velika: Projekt Muzej na otvorenom

2011-08-01T11:21:00.001+02:00

U sklopu dovršetka programa prezentacije arheoloških nalazišta i kulturne baštine lokaliteta Crkvine, Crljivica, Zadužbina i Gradina kod crkve sv. Jakova, postavljeni su informativni panoi s legendama i sažetim opisima lokaliteta da domaći i namjernici, znatiželjnici i ljubitelji starina mogu saznati o kojim i kakvim mjestima se radi. A bačva na Crkvinama??? Odmah je maknit ča! Brzo!!!

Duži ili kraći (ili Jedan ženski post)

2011-07-31T17:18:00.001+02:00

U prošlm postu napisah kako se uvijek može dodatno intervenirati u pletivo, bilo u dekrativne svrhe, bilo za potrebe preoblikovanja. Nekad se dogodi da redoslijed boja nameće završetak ili produživanje pletenja. Ili jednostavno neka šara mi se sviđa i želim je smjestiti na određenu visinu pletiva. Ili je vrsta vune takva da se rasteže više od predviđenog iako sam napravila probni uzorak. U svim ovim slučajevima je moguće skratiti pletivo na dnu i izbjeći paranje i ponovno pletenje. Znači da panici nema mjesta, a ona obično izneredi i dišpera početnike. Pažnja: prvo sastaviti ramena i isplesti vrat jer ramena i vrat drže pletivo na tijelu. Dakle, na željenoj visini od dna pletiva pažljivo se istegne jedna nit vune, na kraju prereže škarama, a pletivo se rukama vrati u prvobitni oblik i razdvoji na dva dijela. Kako ne ide sve u jednom potezu triba malo i prstiće zaposlit. Nakon izvlačenja vune ostat će očice koje se naberu na igle i dalje se plete prema dnu. I u ovom slučaju se može dodati koja boja, šara, promijeniti punat ili boju faše (pasice). Na isti način pletivo se može i produžiti. Nekad treba sve punte prebaciti na drugu iglu da se počne plesti pravim bodom. Na isti način se mogu nadoplesti ili skratiti rukavi i vrat.

(Nije mi jasan ovaj problem sa slikama. Napravila san dva seta fotografija sa istin aparatom u razmaku od dvi ure. Obradila ih i smanjila na isti način. Prvi san stavila na rezervni blog bez problema. Fotografije iz drugog seta su letile ko amebe na sve strane posta. Tek iz petog-šestog puta uspila san ih obuzdati.)

Očica za očicu

2011-07-17T17:46:00.002+02:00

Kako već prije napisah lito je najbolji tajming za pletenje zimske obleke. Odlučila san se na ovakvu akciju jer je mašina predviđena za tanku vunu, a ja imam brdo zaliha deblje vune koju moram nekako iskoristiti i potrošiti. Često su to manje količine, različite debljine i sastava i više mi je dotužilo njima punit kese i kutije. Slijedeće pitanje je koliko je ova aktivnost u trendu. Moda se ionako ponavlja. Eto, npr. spužvasta ramena su opet izvirila iz stare škrinje. Imam gomilu pletačkih časopisa iz davnih vrimena, ali su šeme ostale svježe. Prodavačice na kioscima su bile susretljive. Moglo se na kiosku prolistat pa kupiti ako je bilo nešto primamljivo, ili ostaviti ako nije bilo ništa zanimljivo. Nekad san mislila da puko kopiranje šeme znači da ćemo svi imati isti komad robe. S vrimenom san skužila da ne postoje dvi pletilje koje drže igle na isti način, koje pod istim kutom guraju vršak igle kroz očicu, koje drže vunu jednako napetom, kojima se nekakav punat jednako sviđa ili ne sviđa, pa igle zapinju kad im nešto nije po guštu, ili vuna sama klizi ako ih se nešto dojmilo. Znači da nikada neće nastati dva ista pletiva jer ni jedno ne može sakriti osobnost pletilje. Postoje razni načini da se intervenira u već gotovo pletivo i tako dodatno dade neki osobni timbar. Mogućnosti su beskonačne. Svaki komad za sebe je unikat. A je li nešto išlo po špagu ili mimo, to ionako nitko neće primjetiti i mislit će da je to moralo biti baš tako.

Hunger (Glad)

2011-07-06T16:44:00.002+02:00

Smokve koje san uspila ugrabit isprid ovih proždrljivaca izgledaju izvanka i iznutra neuobičajeno za ovo doba sazrijevanja. Izvanka su mecave i tamnozelene, a trebale bi biti svijetlozelene prošarane žutim. Iznutra su blijede ili gotovo bijele. Neke imaju medni okus, a neke su sasvim suhe. A bajami su nešto manji nego inače. Kažu da je to možda zato što su noćne temperature niske. Vlage nije falilo jer svako malo nešto padne sa nebesa, a i zaliva se redovito. Ono što je neobično s ovim malim zelenima je da ih ove godine ima više nego prije. Nikad do sad nisam vidjela da se slade lišćem od loze. Promjene u prirodi su očite.

U wikipediju ukucam gundevalj, a izađe mi ovo. A to nije jedniteisto. Zatim sam pokušavala sa različitim nazivima: gudac, govnovalj, green scarab beetle, scarabeus socer... Zadnja opcija je bila chiloloba acuta, a ovo je najbolje sa popisa prikazanih linkova. Ko bi reka?! Mislija bi čovik da iza svakog linka iskače gundevalj.

Ipak, ipak... Prija Eszter je bolje od mene znala šta triba tražit : Cetonia aurata

Koliko nas ima?

2011-07-01T17:46:00.004+02:00

Ili Popis stanovništva 2011. u Cisti Velikoj. A kako je mlada popisivačica bila svima dobro poznata, cila procedura je prošla vrlo opušteno i u šaljivom tonu. Tako se to kaže, je l’? S obzirom na to da smo bili prva u nizu tog trenutka nastanjena kuća, bacili smo pogled na kartu, eliminirali sve pojate, garaže i pasje kućice i trasirali put mladoj popisivačici, dali informacije o onima koji su tu ili nisu tu. Na sva pitanja Imate li... ? odgovarali smo sa Da, Ne, ili Na faksu su. Tako smo se uspješno odazvali popisu po svim elementima. Evo kratkog kronološkog pregleda nekoliko dosadašnjih popisa stanovništva prema izvorima sa neta i iz jedne knjige.

I. KRETANJE BROJA STANOVNIKA 1857.-2001.

Iako se tekst i grafikon odnose na Cistu Veliku, treba obratiti pažnju na to koja sve naselja su bila obuhvaćena pod nazivom Cista Velika i u kojem periodu.

U 1857. i od 1910. do 1931. naselje je iskazivano pod imenom Cista, od 1869. do 1900. Čista, a od 1948. do 1991. Velika Cista. U 1869. i 1921. sadrži podatke za naselje Cista Provo, kao i dio podataka u 1857. i 1931. Od 1857. do 1921. dio podataka sadržan je u naselju Biorine. Sadrži podatke za bivše naselje Cista Griva koje je u 1931. i 1948. iskazivano kao naselje.

II. POPIS STANOVNIŠTVA 1997.

Popis mještana Ciste Velike na lokalnoj razini napravio je 1997. godine Don Pavao Medić koji je bio župnik župe Cista Velika u periodu od 1988.- 2001. Dobivene podatke je uvrstio u svoju knigu “Prijateljima u pohode (u Cistu Veliku)”.

III. POPIS STANOVNIŠTVA 2001.

Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Cista Provo imala je 3.674 stanovnika, raspoređenih u 6 naselja:

Aržano - 754

Biorine - 241

Cista Provo - 526

Cista Velika - 1.134

Dobranje - 378

Svib – 641

IV. PRVI REZULTATI POPISA STANOVNIŠTVA 2011.

Izvori: Wikipedija, Državni zavod za statistiku i knjiga “Prijateljima u pohode (u Cistu Veliku)” Don Pavla Medića.

The End (Happy End)

2011-06-17T09:43:00.003+02:00

Još malo opuštenih druženja zadnjih dana, tralalakanja po školi i uokolo, šetnja do Crkvina, izlet na Brač, uživancija u Parku prirode Sutivan, di nan je baš sve bilo po guštu: misto, ljubazan i strpljiv domaćin, vrime, spiza, igrališta, razne životinje među kojima ima i vrhunskih pozera. Još da prosvjetni kadar sredi svoje šalabaktere i s njih prepišu u knjige, zaokruži cifre, odsjedi sjednice, odradi popravne, prvi rok, drugi rok, e-matice... Ako nas sustav ne izbaci iz takta. A onda: neko na plažu, neko u likara, neko na plantažu, neko u debelu ladovinu. Dajbožezdravlja!

PS. Koga nije jutros zora izbacila iz postelje, izbacija ga je potres.

Ja i on u lozama (ili Priroda i društvo)

2011-06-07T00:57:00.006+02:00

Kad čovik misli da je sam, e nije sam. Sreli smo se negdi na po reda. Ja na bančiću, a on između dva trsa. Ja san se iznenadila, a on nije ni trepnija. Ja trk po aparat, a on se ukopa u mistu. Ma isto mi je ža' šta se ne vidi bančić i makinica za vezivnje loza. Bilo bi autentičnije. Milka Babović bi iz ove scene izvukla pregršt melodija, boja i šljokica. Ja san imala druge misli na pameti jer san klečala na jednom kamenčiću i bolilo me kolino. I da prostiš zec, iako se nisi puno mrda, nije mi bilo lako uvlačit se ispod žice. Pokušala san napravit i video, ali mi nije uspila akrobacija da jednon rukon sniman, a drugon zeku škakljen lozinom po nosu da se malo makne. Bliže nisan mogla pa onda nisan mogla ni dobavit. Na prvi pogled je izgleda više kao mrtva priroda nego kao društvo. Ali iman svidoka da je potrča.

Sve je pod kontrolom (ugl.)

2011-05-31T16:21:00.002+02:00

Vruče, sparno, prigodne viroze, sunce žeže... Dobro bi došla dobra kiša i friška arija. I tako mi skoro svakodnevno slušamo grmljavinu koja je samo jadan kapric prirode i podvala neba, jer jedne dobre jake kiše nema pa nema. A i ono šta poškropi neće ništa i nikoga napojiti. Oblaci skreću i izlivaju se negdi tamo za brda, a mi vidimo samo njihove sjene. Suša traje već neko vrime i triba počet zalivat. Ova jednostavna vizura mi se u jednom momentu učinila po nečemu posebna i za nju je vridilo izać iz kumpira, otić po aparat, uslikat i opet se vratit nazad. Više puta mi se dogodilo da san propustila zabilježit neke prizore zato šta ili nisan imala aparat pri ruci ili mi je jednostavno bilo lino pružit ruku. Posli mi je uvik bilo ža. Na koncu konca nije ni važno oće li mi se slika svidit ili će donit razočarenje. Nekad se dogodi da fotografija koja je meni samo jedna u nizu, nekome privuće pažnju. A fotografija koja po mom mišljenju ima neku forcu, kod drugih prođe sasvim neprimjećena. Narcis bi toliko plaka od muke da bi nan sigurno dobro natopilo.

Toma i goldonac

2011-05-21T17:08:00.004+02:00

Možda je ovo početak jednog divnog prijateljstva. Za sada je Tomi iz Zadra sve u Čelanima privlačno i uzbudljivo. Ujo i dida su tu da paze na smjer i držu korak s Tomom. A zašto je ovaj đemper upa u posta na 27 stupnjeva?! E pa zbog tajminga. Liti se plete za zimu, a zimi za lito. Završla san ga za dva miseca manje jedan dan. Ali to nije sve ;-))). Još je jedan u komadima i sad je uša u finalizaciju. A moj monitor je definitivno uša u terminalnu fazu. Moj blog ima crnu pozadinu s fluorescentnim fontom. Uređivanje fotografija je nemoguća misija. Kad postavin post i slike onda trčen kod suside vidit kako to izgleda. Nova aktivnost za rekreaciju. Cyber jogging.

Nismo svi Milinović

2011-05-03T00:30:00.003+02:00

Prošli tjedan mi je bija obilježen sa dvi stvari. Prvo se pokvarija ventilatorić na grafičkoj kartici. Zasmrdilo je iznenada, intenzivno i proširilo se po svim prostorijama neviđenom brzinom. Kako i nismo baš miljenici sriče pripali smo se da je sve otišlo u vražju mater i brže bolje sve pogasili i tako ostali u informacijskoj izolaciji. Grafička je još u ladici, a moj blog je boje crne kave. Druga stvar je bila dogovoreni termin za mog novootkrivenog suputnika, vrlo tvrdoglavog i otpornog na sve osin na puntu od lasera. Dvadesetak minuta tuckanja, i obavezne dvi ure boravka u bolničkom tinelu je prošlo ok i u društvu s još jednim supatnikom. Dilili smo optimizam iako on nosi teži teret problema nego ja.

E sad ide drugi dio. Glavni lik ove priče je u petak navečer dobio veliku febru. Tretirana strana boli na dodir. Definitivno nešto nije u redu. Jedna od opcija je hitna pomoć jer organ može zatajiti bez upozorenja. Jedna hitna je 30 kilometara od kuće glavnog lika, a druga oko desetak. Ona najbliža je ukinuta. Možda bi glavni lik samo nazva i pita za savjet. Doktor je u pripravnosti bogapitaj di. A broj je napisan na ulazu u ambulantu. I normalno da onda glavni lik popizdi kada novinari licitiraju je li u Zg hitna stigla na misto radnje za 4, 10 ili 25 minuta. A šta su ostali!? Gušteri sa sposobnošću regeneracije. Ili nadnaravna bića sa sposobnošću za reinkarnaciju. Zato glavni lik odluči sam biti u pripravnosti, sprema nužne stvari u boršu i daje upute za slučaj da.... Onda slijedi nekoliko potencijalnih simptoma okidača. Konačan izbor glavnog lika su tablete za snižavanje fibre. Ujutro glavni lik ide u ambulantu po likariju. Likar odlazi na teren ali se brzo vraća. Glavnog lika i e-recept šalje u apoteku. Glavni lik bi uša u apoteku, ali vlasnica upravo izlazi i upućuje glavnog lika da dođe sutra. To je 5 km tamo i 5 km amo. Blizu je dvi ure, a apoteka radi do dva. Ali, baza zna do kada radi apoteka i isključuje je iz sistema 5 minuta prije kraja radnog vrimena. Glavnom liku su ostale tek sekunde za suvislo razmišljanje a zna da mora spašavati glavu. Apotekarica i glavni lik započinju napetu igru slova i riči. Apotekarica pobjeđuje, a glavni lik dobiva likariju na neviđeno.

Popodne smo sadili pomidore po Mjesečevom kalendaru. Noćas će biti kiše. Ergo, zalit će ih božja ruka.

Sretan Uskrs!

2011-04-23T23:49:00.000+02:00

Sirnice za 5

2011-04-22T23:46:00.002+02:00

Prvi put napraviti sirnicu, a onda i svake sljedeće godine bija je izazov i izraz poštovanja mojoj babi koja je cilog života u Uskrsno vrime pravila sirnice za sve svoje potomke i unuke. Ne sičan se da je iko ikad pita za recept, a teško da bi ih ugodija ka i ona. Sve je bilo od oka, svega po teke i svega taman koliko triba. A miris sirnica je definitivno bilo ono što san volila da nas prati za Uskrs. Do prije par godina san, osin sirnica, pravila i garitule. To su pletenice s upletenim jajem na jednoj strani. S vrimenon su dica skužila da je garitula posebna samo po svom obliku, a po okusu je ista ka i sirnica. Sadržaj je posta važniji od forme, a garitulu smo pohranili u memoriju. Isto je bilo i sa stavljanjen cukra na sirnicu. Kvadrele cukra bi se tukle baton dok se ne bi razbile u manje komadiće. Sirnica se mazala jajon i posipala tin komadićima cukra prije nego se stavi peć. Ko je bija brži poskida bi i počuča cukar sa vrha ispečene sirnice, a ostali bi se osjećali zakinuti i privareni. Pa da bi nekako izjednačila šanse i izbalansirala okus sirnice sa svih strana, sada je posipan običnim sitnin cukrom. Sutra ujutro je blagoslov. Danas je post i većina nas će dočekati ponoć s očima na sirnicama. Ove su sa koricon komiških limuna.

Ajme jada! Ajme tuge!

2011-04-16T20:24:00.008+02:00

Šeks u Cisti Provo, 13. svibnja 1990.

Iako nije osobno sproveja u djelo identifikaciju, lociranje, uhićenje i transfer naših heroja, a bome nije ih niti osudija, i ovaj gospodin ima prste duboko umočene u kaljuži zvanoj “osuda generala”. Bija mi je simpa dok smo mislili da nas cili svit podupire, a hrvatski političari će konačno radit za svoj narod. U međuvremenu se dogodilo što se dogodilo. Nema više slipih ni gluhih, a ni zanesenih. Iz Haga smo dobili nogu u guzicu. A ovoga gospodina, da opet dođe, pitala bi samo jedno: kako spava noću.

Više o događajima u Cisti Provo tog dana.

Bijakova baš danas

2011-04-13T15:02:00.006+02:00

Po ure kasnije je izašlo sunce. Snig se topi na očigled i Bijakova će uskoro opet postati izgledom uobičajena za ovo doba godine.

Big Brother ('Ko ga šjlivi!)

2011-04-03T22:46:00.005+02:00

Reality show se danas gura kao neka nova forma zabave u dvadesetiprvon viku. Nisi u trendu ako ne gledaš. Slike, videa, posebna izvješća iskaču iz svakog portala i komentara. Posebno izgrađena kuća, dugotrajan odabir prikladnih stanara koji će inteligentnim metodama i ležernim ponašanjem pokušati zadržati pažnju na sebi. Bombardiranje najavama radi poticanja zainteresiranosti. Brdo love za nagradu. Dvista kamera. A da ja ne ispadnen sardina u ulju ,odlučin jučer bacit oko. Tužnih dvadesetak minuta. Toliko san uspila odgledat. Pa atraktivniji je pogled u moj frižider kad je napola prazan. Najjadnije je ono čirenje ispod lancuna: je l' bilo sexa ili nije, kad se danas već do podne može na tv bar tri puta vidit sve u originalu. Pardon, u totalu. A moral je ionako odavno izgubija adresu i kućni broj.

Nekad se u svakom mistu znalo ko s kin leži i s kin se budi i čije oči mala ima, a na koga je mali ricast. Kada ko piški a kada kaki. Znalo se šta se kuva u svačijoj teči, kakve su pločice u kužini ili boja kauča u tinelu, kad se dica vraćaju iz škole i kad ko popodne odmara. S kin se dobro družit iz zabave, a s kin onako iz potribe. Kome ćeš reć svoju tajnu ako želiš da sutra svi to znaju, a isprid koga je bolje vrata zaključat jer nikad novce ne vraća. Sušila su bila izložba inventara iz ormara. Susidi su se i tuđoj kući snalazili ka u svom đžepu. Glasovi se nisu prigušivali kod svađa zbog kokoša ili dice. Danas smrtni neprijatelji, a sutra ko da ništa nije bilo. Takav je bija život. I tako je trajalo godinama. Je li ovaj Big Brader imitacija nekog stvarnog života koji je ne tako davno eutanaziran, pa je zato nekima toliko zanimljiv?!

Oću li i dalje gledati šta se radi u kući?! Teško! To bi triba gledat neki veći stručnjak od mene. Ja bi im samo dala zadatak da pročitaju 1984. ili Životinjsku farmu. Možda bi se za Životinjsku farmu prije mašili misleći da je to još jedan reality šou.

O-pu-sti-se-i-u-ži-vaj-!

2011-03-28T00:03:00.001+02:00

Odmorište kod Skradina

Uranilo jutro nakon skraćene noći. Nebo bez mače, zrak bez bave. Bili smo nadomak cilja. Koji kilometar više bija je mala cijena za ovi gušt. Nažalost, nije bilo vrimena za pustit mozak na pašu. (Ovo je puka personifikacija i neman aluzija na ičije radne kvalifikacije ili trenutno deficitarno zvanje i zanimanje.) Tek toliko za kavu i duvan. I, kako bi rekli Imoćani: vrcon nazad. Među arkadama isprid restorana je Štimac upravo postavlja koncepciju nečega oko nečega važnog. Nakon šta san ga očima skenirala u large formatu, nisan imala duše još mu i aparat pokazat. Neki drugi put.

Sve po šest (Go on, babe!)

2011-03-18T22:03:00.006+01:00

Psihodelija na štapiću za ražnjiće

Kod nekih će ovaj naslov prizvati slike lampiona, riže i porculana. Međutim, značenje je, zapravo, obično numeričko. Toliko redova ima ugl. svaka boja u novon pletivu. Ja iden naprid. Skupila san iz kutija sve retaje vune kojih ima previše za kukičanje novih cvitiča, ali malo za napraviti nešto jednobojno, onako, da bude kažual. Pitanje je, i izazov kako ovu bakljadu boja prigušiti ili bar ublažiti.

Prije samog početka pletenja sve ove kvake, botune i kola triba točno namistit i provjrerit. Ako se i jedna stvar propustila, ode sve u “beep beep” što znači da će pletivo pasti na pod. Uz to se može dogoditi i da dobijete po palcima jer na dnu pletiva visi metalni “češalj” sa po jednim utegom od kila na svakoj strani. Stroj je stroj, i to je nešto sasvim različito od pletenja na igle. Za one koji misle da je pletenje na mašini jednostavni i lagano, a rezultati brzi, u nekom sljedećem postu navest ću sve pripreme koje treba napraviti prije nego se počne plesti. Sve treba biti cakum pakum jer je glavni nedostatak mašinskog pletenja da se pletivo ne vidi. Tako da i očekivanja valja ograničiti sve dok se ne vidi šta će ispasti. Virujte mi, sve san to provala i nije mi uvik išlo od ruke. Kad se konačno riješi svaka stavka na popisu priprema, onda se jedna strana može isplesti za jedan dan, čak i tada ako vam pletenje nije glavna dnevna okupacija.

(Za)Razno

2011-03-07T23:20:00.006+01:00

Falabogu, neka korist od interneta je i mnoštvo kreativnih blogova sa svin mogućim tehnikama, alatima i materijalima. Ideja ima mali milijun. Sam čovik se nađe u nedoumici bi li nastavija surfati dalje i samo gledati, ili bi odma skočija sa stolice i počeja nešto stvarati. Uz vrlo jednostavna rješenja i dostupne materijale čovik dobije dojam da može svašta napraviti, i da talent ima u malon žepu. Meni su posebno zanimljivi oni blogovi o pletenju i kukičanju. Ja kao, eto, bavin se s tin od malih nogu, ali dosta kampanjski. Sad san u fazi obnavljanja vještina i sticanja novih znanja, pa uspoređujen, istražujen, gledan kako ću šta poboljšati, a možda i naučiti nešto novo. Ljudi samouvjereno i s ponosom izlažu svoje rukotvorine, šarmantne u svom nesavršenstvu. Oni su svi veliki kreatori s gomilom pozitivne energije, a njihova samodopadljivost hrani i moje samopouzdanje. I to je nešto.

A mi mislili da je zima gotova!!!

2011-03-02T12:54:00.018+01:00

Halo Bing, pošto mozak???

2011-02-19T13:17:00.003+01:00

Ovaj jumbo plakat ili billboard se nalazi na ulazu u Cistu Provo iz smjera zapada prema istoku. Virujen da je broj asocijacija beskonačan: aktualnih, ludih, šašavih, morbidnih, sjetnih, opreznih... Ja bi rekla: za svakog ponešto, ilitiga (j)oj živote!

Ajme koliko u wikipediji ima o billboardu !!! Tražeći info o billboardu po wikipediji vidila san da je definicija billboarda drastično obrnuto proporcionalna sa sadržajem istog, Puuuno teksta, na engleskom. Kome je tlaka čitati tekst, neka baci oko bar na slije. Ima puno zgodnih fotografija. Možda se jednog dana potrudin oko prijevoda, ali trenutno iman neke druge prioritete. I već san ostavljala tragove u Prevoditelju.

Moda prošlih vremena

2011-02-06T01:17:00.004+01:00

Kad mi ponestane daha za blogetanje onda iden na druge blogove i tražin inspiraciju i poticaj. Jer postoje ljudi koji i od traga u prašini naprave poetsko-prozno-slikovni konglomerat. Koja slija iz arhive, malo guglanja, malo rekla kazala i eto materijala za jedan novi post. U gugl sveznadar utipkam nošnje pa još nekoliko kombinacija s drugin ričima. I gle čuda i veselja: nađen nešto na stranici imoart-a. Besmisleno je sve prepisivati, a ni ne odnosi se sve samo na jedan kraj. Kombinirat ću malo vlastito saznanje iz razgovora sa onima čija poputbina je sjećanje, malo uspoređivati fotografiju s tekstom pa će se valjda nešto s nečim poklopiti. Iz konteksta ću pokušati izvaditi samo ono što se odnosi na Cistu Veliku. i što se uklapa u priču o Čelanima. Nisam sigurna tko je na slici, ali jest Čelan.

Svi muškarci nose obično gaće na kukce i spone, a vežu ih svitnjakom ili učkurom. Toje bila vrsa kurdele. Svi imaju pripašaj od kože sa 5 - 6 listova, tj. od toliko slojeva, kojeg vežu po pasu. U njemu drže svoje spravice: nož, maše (čime se uzimlje vatra), trud, ognjilo (kremen za potpalu vatre), češalj, ogledalo itd. Oblače košulju (obično vole deblje platno, jer je tvrđe.) Po košulji nose jačermu, koju zovu i gunjac. Tko je imućniji, taj nosi niz isti red ili dva srebrenih puca. Na plećima nose kumparane. Na glavi crvenu kapu ili peškir. No peškir se sve toviše gubi. Dakle, nošnja je uopće trobojna: crvena kapa, bijela košulja, gaće modre. Spretne žene iz sela krojile su gaće i kumparane. Na nogama su se nosile suknene čarape i opanci, i nazuvci izvana.

Više članaka o nošnji različitih društvenih slojeva Imotske krajine može se naći na web stranici IMOart-a.

Naaajnovija

2011-01-22T22:59:00.000+01:00

Čekan da se još malo ispada, da stane vitar, da se sve smiri i onda ću u noćni đir. Jer teško je odolit i samo tako ovoj lipoti okrenit leđa i zatvorit vrata od kuće.

Ša(l)ša

2011-01-14T18:52:00.004+01:00

Vune ima. Vune nema. Ovo je jedna od onih pričica kad čovik krene u ciljanu kupovinu sasvim obične stvari, a na koncu mislima doseže zamišljenu crtu di završava provincija i di počinje veliki šareni svit. Planirala san kupiti vunu određene boje i određene debljine. Nema ništa prije Splita. Pa onda san svrnila u još koju butigu usput. U jednoj gledan kapu u obliku tuljca nepoznatog porijekla. Sivo-bila, čista sintetika izvanka i neka ritka postava iznutra. Stodevedesetipet kuna. Oteja mi se komentar: ko je ode munjen?!, i s tin san definitivno pokopala kredibilitet isprid prodavačice. Računica je npr. ovakva: za dobar šal širine 18 centimetara i dužine oko 180 cm mi triba oko petnaest deka tanje vune, a svaka maca je po dvanaestak kuna, i trajnost mu je praktički neograničena. Vragzna koliko bi se kapa moglo od toga napravit. Ma posli mi je bilo ža šta nisan uzela tuljac i otišla ga “provat” u kabinu i onda ga tamo lipo uslikala. Istinaibog iz avijona se vidilo da tu ni nema ništa drugo za moje gabarite. Uostalom ionako se danas čovik više ničemu ne čudi. Šta blesavije to zanimljivije. Nešto niže dućan je od propale Dalmatinke. Konca na sve četiri strane i nešto malo vune na jednoj uskoj polici. Baš tu san našla bar dio onoga šta mi triba. Omjer vune i sintetike je 20: 80. Vune taman toliko da grije, a akrila taman toliko da ne bode. Nasuprot Dalmatinke još jedan dućan, iznutra zamračen. Otvara u pet, a ja nisan imala di utuč još tri ure. U Sovićima u jednoj trgovini je bilo nešto maca. Čitan sastav, neke napoznate riči. Odma san odustala od daljnjeg traganja za bojama na zahtjev. Ali san zato guštala u odličnon velikon makijatu u Grizelja. U zadnju san naivno pokušala doći u kontakt s proizvođačen u Sloveniji i naručiti vunu. Poslala mail prije pet dana. Odgovora još nema. Stari običaji, nova budala.

Spajalica

2011-01-05T00:03:00.001+01:00

Jedna asocijativna, ili inspirativna, ili explicitna, ili egzistencijalna, ili tipa koju stranu mozga više koristite, ili kolaboraciona, ili inicijativna, ili dvosmislena, a možda i trosmislena, korektna, ili aktualna, ili konceptualna... Neki će se upitati di je tu kvaka.

Wikipedia : Konceptualna umjetnost (engl. od lat. conceptum = zamisao), također nova umjetnička praksa, smjer je u modernoj umjetnosti od ranih 1960-ih do sredine 1970-ih. Nastao kao težnja umjetnika da dematerijalizira predmet umjetničkog djelovanja, da korištenjem netradicionalnih umjetničkih postupaka i materijala polaroid, film, video, tijelo umjetnika - body art, happening, urbane akcije i intervencije) objasni idejni sadržaj koji prethodi djelu ili je u njemu sadržan. Radikalno proširila područje umjetničkog stvaralaštva, zadržala stalan kritički stav prema tradicionalnim umjetničkim i kulturnim vrijednostima.

***

2010-12-31T01:19:00.000+01:00

Svim posjetiteljima i čitateljima bloga želim sretnu i berićetnu Novu godinu 2011.

Badnjica 2010.

2010-12-25T03:25:00.001+01:00

Čestit Božić

Lani sam pisala o običaju paljenja baklji po okolnim brdima u Cisti Velikoj pa, ako nekoga zanima, može naučiti nešto novo ili ponoviti staro gradivo iz arhive mog prvog bloga post Badnjica u Čelanima.

Postupak je, zapravo, isti u svim komšilucima Ciste Velike. Ukratko. u pripremi bakljade se nafta, piljevina i lug zburljaju i dobro izmišaju i od toga se umise kugle koje se redaju uskraj puta i zapale. I tako kroz cilo selo sve do ceste. U istu smjesu se umoče i baklje. Na koncu je bija veliki vatromet. Na nebu šarene zvizde, a na cesti plave rotirke policije i vatrogasaca. Opreza radi. Ma mogli su i ostat doma. Počela je padat jaka kiša, svit se razbiža, i nije se više imalo šta slikavat. Malo smo i razočarani obratom meteorološke situacije. Nadamo se da će dogodine biti bolje. Svima želim Čestit Božić.

Samo jedna (samo)reklama

2010-12-18T22:34:00.005+01:00

Malo kombinatorike tipa "točka točka crtica...". Onda metron uzet miru upopriko i po dužini. I onda još malo kalkuliranja i matematike. Sve ostalo je čista mehanika. I evo šala za jednog šibenskog funcuta. Ako mu se mustra i ne svidi bar će ga dobro grijat. A može ga nekome i pokloniti. Darak je opet darak.

Prvi snig u Čelanima

2010-12-17T23:28:00.000+01:00

Jedna priča botanička

2010-12-16T16:12:00.002+01:00

Zima zaozbiljno grize i čovik se mora dobro prignit da bi pročita temperature. Cviće je već utonilo u hibernaciju. Ali ne i Ona. Moja lonicera se tek budi. Za desetak dana će bit u punom cvatu i širiti mirisni mišung meda i jasmina. U moj vrtal je stigla kad san ja bila još puka neznalica i zelembać glede cvića pa san dovlačila sve šta je u rasadniku bilo u prvom redu. Četiri godine je bacala samo lišće. Uokolo su cvale petunije, iberisi i djevojačka oka. A iz nje nikad ništa. Osim lišća. A nije niko ni zna šta je to. Jedno popodne mi je strpljenje definitivno iscurilo. Uzmen motiku u ruke i krenen frontalno na nju da napravin mista za nešto drugo. Kasna jesen, toplo popodne, sunce na zalazu, subota, još se prčkalo oko kuće. Susida me zovne, ja svrnen s puta, i lonicera je ostala taj dan na licu mista. U nedilju je bila pošteđena jer se nediljon ionako ništa ne radi. U ponediljak mi se učinila nekako drugačija iako nisan mogla uočit neku promjenu. Nakon tri dana u pazusima su izvirili sjajni pupovi. Narednih dana su pupići bujali naočigled i uskoro su počeli izlazit prvi neobični cvitovi i širiti miris. Meni je to izgledalo ka mali mirakul. Od tada već desetak godina cvate svake godine nekad u prosincu, nekad u siječnju, ili veljači, i duuugo zadrži cvit.

Kad usrid zime nikome ništa u selu ne cvate, ja iman mirisni grm prebogat cviton. Svojeglava biljka koja je neočekivano pokazala da ima i dušu. Ufff je se bila pripala!

S agavom san se godinama borila seljakajući je u podrum i iz podruma. Ja san potezala, a ona se otimala. U zadnju je seoba postala bolna i za agavu i za mene. Na koncu se više nije dala iz vrta pa je dobila kaban.

Napredna tehnika. Malo morgen!!!

2010-12-02T14:41:00.004+01:00

Nakon šta se na nas s neba izlija ocean, utiralo me u kuću, natopilo žice i trafostanicu pa smo ostajali bez struje na tren svakih desetak minuta, ponovo palila komp, najprije se rješavala prozorčića prilipaka pa čekala da komp uvati normalni puls i konekciju. Taman ja takac-makac na tipkovnicu, a ono opet nestane struje na trenutak, i onda sve isponova. Pa tako pet dana. Kiše monsunskih razmjera udaljile su me od moderne civilizacije. Nema kompjutera, nema interneta, nema telefona, nema tv ni radija. Frižider zvuči jako disonantno pa bi moga i on uskoro stat. I kome ću mavat stickon i dokazivat da je ovo 21. stoljeće i da koristin tehniku novog doba, kad me jedna ovakva kišurina vrati među pećinare?!!! Evo ga na!!! Opet je nestalo struje. Morala san ovi post završit uz šteriku.

Ovo je bija jedan od svitlih momenata sinoć.

(Wikipedija: Etimologija riječi “monsun”

Arapski pomorci su riječju "mausim" (što znači godišnje doba) nazvali fenomen jedne vrste vjetra u Arapskom moru koji mijenja smjer uporedo s godišnjim dobom. U osnovi, pojam monsun i danas označava promjenu smjera vjetra između godišnjih doba, iako se u novije vrijeme s razumijevanjem uzroka vjetra mijenja i značenje pojma. Značenje pojma se od oznake za fenomen vjetra godišnjeg doba proširilo do ukupnosti uzroka, dinamike i djelovanja koji uzrokuju fenomen. Radi boljeg razumijevanja pojma danas se koriste izrazi monsunski sistem ili i monsunska cirkulacija. U svakom slučaju, monsun je značajan klimatski faktor.)

Čelani. Baza podataka.

2010-11-23T00:35:00.006+01:00

Sadržaj se ažurira redovito. Više puta dnevno.

(Wikipedija: Baza podataka je organizirana zbirka podataka. Termin je izvorno nastao unutar računalne industrije, a njegovo se značenje proširilo popularnom upotrebom toliko da Europska direktiva za baze podataka (koja za baze podataka donosi prava za intelektualno vlasništvo) uključuje i neelektronske baze podataka unutar svoje definicije.)

Nekad i danas

2010-11-11T00:17:00.005+01:00

Nekada su u okruženju Ciste Velike postojala čak četiri prizvodna pogona: tri za izradu trikotaže i jedan za izradu postola. Na potezu Cista Velika – Cista Provo – Aržano - Šestanovac. Smanjene naruđžbe i veliki troškovi održavanja s vrimenon su gasili firme jednu po jednu i od njih su ostale samo puste avlije. Ljudi su se preselili rodbini u Evropu, a drugi su se odselili radi školovanja dice. Neki se vraćaju. Druge veže samo još koji blagdan i trs loze. Mladost odlazi na studije ili za poslon. Osnivaju obitelji u nekin drugin mistima. Komšiluci su sve pustiji. Dikad brže dikad sporije, ali broj familija se permanentno smanjuje pa tako opada i broj đaka. Ove godine je u matičnoj školi u Cisti Velikoj upisano 87, a u područnoj školi u Cisti Provo 30 učenika u ukupno devet odjeljenja. Po popisu iz 1997. godine, koji je izvršio tadašnji župnik naše župe Don Pavao Medić, u Cisti Velikoj su živile 222 obitelji s ukupno 822 stanovnika stalno nastanjenih u Cisti Velikoj.

Prvopričesnici g. 1961.

U nedjelju XIII. po Duhovima – dne. 20/VIII. 61.

u crkvi župskoj sv Jakova – prvu sv. Pričest

primila su ova djeca.

Muški

Banović Tomislav Ivanov, Burazin Božo Petrov, Burazin Petar Markov, Burazin Tomo Ćirilov, Burazin Ante Marijanov, Čelan Vicko Tomin, Dajak Ivan Petrov, Dajak Stjepan Marijanov, Kapulica Marijan Vinkov, Kegalj Vice Jurin, Kegalj Vladimir Marijanov, Kegalj Ivan Jurin, Kuić Ivan Matin, Kutleša Branko Mirkov, Maglić Jozo Marijanov, Pleić Ante Ivanov, Pleić M. Ivan Mirkov, Pleić P. Nedjeljko Jurin, Pleić P. Jerko Ivanov, Mandarić Ivan Marijanov, Mandarić Nikola Ivanov, Rojnica Nedjeljko Ivanov, Šetka Stjepan Markov, Šitum Filip Milanov, Šonjić Ante Matin, Vučak Mate Markov.

Ženske

Bosnić Marija Ivanova, Bosnić S. Marija Ivanova, Bosnić R. Veseljka Marijanova, Burazin Iva Nedjeljkova B., Čelan Nedjeljka Ivanova, Čelan Matija Marijanova, Čelan Ema Jurina, Kapulica Marija Božina, Kapulica Nedjeljka D. Božina, Klarić Smiljana Stjepanova, Kuić Danica Marijanova, Mandarić Ana Božina, Mlikotić Marija Dinkova, Mustapić Mirjana Marijanova, Mustapić Zvjezdana Antina, Pleić Iva Petrova, Pleić B. Ljiljana Petrova, Raić Marija Matina, Raić Nedjeljka Antina, Šitum Anka Matina, Vučak Zdravka Ivanova, Vučak Ana Jakovljeva, Vučak Marija Ivanova, Mandarić Mira Jakovljeva, Vučak Elizabeta Božina, Vučemil Marija p. Ivana.

Bilo je dakle ukupno 52 (pedesetdvoje prvopričesnika): 26 muških i 26 ženskih.

CV. 20/VIII.-61. Župnik : Don Ante Jurić

Suprotiva negaciji

2010-11-03T18:41:00.010+01:00

Nesađena. Nerazvođena. Netakljana. Nevezana. Neporizana. Nesumporana. Nečišćena. Neokopavana. Nepotapana. Neogrtana. Neprskana. Negnojena. Nehranjena. Nepovijana. Nedotaknuta. U proliće neisplakana. Nepričana. Uvik sama. Šempre šola. Ne iz kamena nego iz betona raste svemu usprkos i unatoč. Ime joj je ruža. Ružo moja crvenaaaa... tn... tn... tn...

Pozdrav Mladenu. Od njegove ruže.

Njezino Veličanstvo Krušna Peć

2010-10-27T14:58:00.009+02:00

Jedna stara krušna peć se nalazi među zidovima ove kuće u komšiluku Pleići u Cisti Velikoj. Napravljena je dvadesetih godina prošlog stoljeća. Uz uobičajeni komin u kužini gradile su se i krušne peći za pečenje kruhova somuna. Krušne peći imale su imućnije obitelji. U šali se znalo govorit da samo gospoda jide takav kruv. Kruv se nije peka svaki dan u krušnoj peći, nego onda ako je mora doteći za nekoliko narednih dana. Misija se isključivo od domaće šenice i domaćeg kvasa.

U peći se ložila vatra do željene topline, žera se razmicala na stranu i lopaticon se ubaciva kruv. Peć je bila na normalnoj visini za rukovanje, ali se kuća vrimenom urušavala, a razina šuta se popela do krušne peći. Takvih krušnih peći ima na više mista u Cisti Velikoj. Uz malo truda mogle bi se opet stavit u funkciju i prezentirat kao vrijedna baština.

Mate Vučak Čigra (1969-1992)

2010-10-25T23:27:00.010+02:00

U petak, 22. listopada u Cisti Velikoj je održana misa zadušnica za Matu Vučka Čigru, cistskog junaka Domovinskog rata. Datum obilježava tužan dan njegove pogibije na Vlaštici iznad Dubrovnika. Od tada svake godine na taj dan rodbina, suborci iz Treće imotske bojne, prijatelji i Cisćani odaju počast Mati i njeovoj hrabrosti, obnavljaju sjećanja na druženja i dogodovštine s Matom. Prebogat je njegov ratni put da bi ga ovdje iznosila. Ne može se riječima ukratko opisati njegov duh. O tome govore njegova djela. Priču Mati Vučku Čigri možete pročitati ovdje.

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

2010-10-22T17:26:00.014+02:00

Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje obilježio u se u našoj školi u srijedu 20.listopada. Djeca su s učiteljicama pripremila prigodne pjesmice o kruhu svih veličina i boja, šaljive i ozbiljne stihove, zabavne igrokaze, Veselu užinu. Naprašili su se brašnom, našminkali lica, opasali se pregačama, podupirali se ščokama. Svojim nastupom i glumom su nam dočarali pekarice i stare pekare, bijeli i crni kruh, peciva i žemlje. Bilo je tu pričljivih pereca, svadljivih kiflica i sendviča, zaljubljenih peciva i dugokosog sira, Kruha s neba, a dijelila se i hostija. Bila je i živahna samouvjerena jabučica sjajnog lica, nestrpljivi crni kruh i uobraženi bijeli kruh. Sve je napeto pratila publika. A onda veliki pljesak, don Danijelov blagoslov, i kušanje mirisnih slastica je moglo početi.

Kamen na kamen (i nešto cimenta)

2010-10-18T21:23:00.017+02:00

U subotu je satnicu omela kiša koja je baš najžešće pala u vrime kad je zakazano okupljanje u Strani. Ali, nije se moglo propustit tripice koje su stigle iz Splita skupa s kuvaron. Tako je radni dan počeja marendon, dok su neki još brisali krmeljave oči. Uto se i nebo smilovalo, kiša je stala i rađa je mogla početi.

Oko mišalice je bila gužva, uz reviju dražesnih kapica i šeširića u bojama jeseni, stvarajući dojam, tj. gubeći se u mimikriji. Ali niko nije mislija zabušavat. Karijola je bilo premalo za sve koji su tili gonit cimenat. Teret posla podnili su i oni koji su prosijavali pržinu kroz prste. Unatoč teškin oblacima i povremenoj balavoj kiši, bilo je smija, vike i šale. Nakon toga ručak. Još je bilo ostalo pokupit alat i škovace i svak je moga krenit dalje za svojin poslon. Fundamenti su naliveni.

Iz starih fajlova...

2010-10-15T23:55:00.029+02:00

... ili o još jednom stećku

Taman kad san odlučila produžit stazon malo izvan svog komšiluka i u najbližen susidstvu potražit koju zgodnu pričicu i pripadajuću sliju, prepuni oblaci izlili su kišu i padala je tri dana. To mi se učinilo kao zgodna prilika da malo pročačkam po bespućima worda i izvučen neke fajlova neobjavljenih, a davno pripremljenih postove. Ovaj post je nasta lani i ne bez poteškoća. U ta doba mi je kompiša radija zadnjin trzajima, a ja taman skidala bekapove. Od tri debela foldera sa slikama, na cd-u ostali samo datumi, a slije ošle u nepovrat. Ali božji planovi su bili drugačiji tako da san slike otkrila netaknute pod sasvin drugim imenom. I zato post ide tek sad.

Isprid naše osnovne škole je jedan manji stećak sljemenjak. Evo pričice šta se s njin događalo i kako je tamo dospija. Prilikom radova na Crljivici u rujnu 1990. godine prilikom sanacije sjevernog dijela Crljivice, u kanalima uz cestu nađen je dio stećka, a daljnjim tokom radova pronađena su još dva odlomka. Najvjerovatnije je razbijen prilikom radova na proširenju ceste ili prilikom pokušaja transporta u MHAS u Split. Možda se nekome ovaj stećak učinija kao obična kamenčuga na nezgodnom mistu na trasi i jednostavno ga je privalija u kanal pored ceste. U dogovoru s konzervatorskim zavodom odlučeno je da se prebaci isprid škole. Dugo vrimena komadi stećka su ležali isprid škole i niko ih nije pokušao sastaviti jer se sumnjalo da svi dijelovi nisu na okupu. Međutim ljudi iz konzervatorskog zvoda Marko Rogošić, Davor Popović i Alduk odlučili su ga sastaviti. Na komadima su izbušene rupe. U njih su uvučeni ankeri (šipke od inoxa) i ljepilo radi spajanja dijelova. Fuge su se naknadno obradile da bi se što bolje sljubile s kamenom. Stećak je zalipljen i postavljen isprid škole.

Na brigu kuća mala

2010-10-11T20:49:00.009+02:00

Drva se uvelike cipaju i pripremaju za peć rakiju. I tu postoji neki red. Tanka služe za potpalu, nešto deblje cipanice za razgaranje i postizanje optimalne temperature, a trupice za održavanje pogona. A u brdima iznad sela slažu se šalunge. Učvršćuju se nosive grede, nalivaju fundamenti. Iza svakog sića cimenta Čelani imaju sve više volje. Rezultati se vide kakonosereče “iz avijona”.

Filmić možete pogledati u livon stupcu u izborniku Youtube.

Šibenski badge

2010-10-09T09:41:00.003+02:00

Every picture tells a story. Svaka slika priča priču. Upravo tako. Zvonko Madunić, šibenski zet porijeklom iz Ciste Prove (“Prove” je lokalizam; točno bi bilo Ciste Provo). Zvonko je član velike obitelji, branitelj, pisac, profesor u školi, vinogradar, podrumar, proizvođač desetak vrsta rakije, povremeno i novinar. Naziv Šibenski badge obuhvaća sve vrste njegove rakije. Boce su ukrašene jednom od desetak različitih etiketa s motivima Šibenika naprid, i kratkim pričicama o gradu na poleđini. U Danilu ima veliki vinograd i konobu gdje se može degustirati rakija ili vino, uliti u bocu i odabrati etiketu. Ime njegove prizvođačke i izdavačke firme je MADIT, a nastalo je od inicijala imena njegovih kćeri. Prošlo lito je na štandu kod katedrale radila jedna izuzetno simpatična prodavačica i poznanica. U jednom momentu san joj mislila pomoć sa engleskim, ali san uvukla glavu među ramena kad san vidila njezin nastup. Kako mi je i sama rekla: ja in dodan bićerin da kušaju, a oni meni mmmmmmm...finofinofino... I svi se razumimo.

In vino..... veritas

2010-10-06T21:49:00.002+02:00

Grožđe je pobrano, izmuljano, ubačeno u badanj. Pratili smo prognozu i do zadnje sekunde zadnjeg dana koristili opciju sunce. Svaki sunčani dan donosi jedan grad više sladora u grozdovima. Onda smo se i počastili. Jedna jača marenda je zaminila ručak. E, onda smo vrata podruma zaključali iznutra i zamućkali kemiju. U nekom lanjskom postu san pisala o podrumarskin tajnama. Umijeće je ispitat tuđe, a ne otkrit svoje. Ode se kaže: grozd grozdića, vriča cukra i dobiješ ‘tolitar vina. I onda se obilazi oko badnja, tučkon zbija drop, sluša diše li, šumi li, šta će reć: vrije li. Triba li ga pokrit ili ne. Ne bi da je malo dite. Ove godine ga je više nego lani. Ma uvik je dobro reč da je ove godine bolje nego lani. Ionako kvaliteta ne ovisi samo o količini.

"Svršila Mara zavit" (uzrečica)

2010-08-07T23:54:00.000+02:00

Kumpiri se ladu.

Kapula se suši.

Grožđe se šara.

Odo’ ja.